Džon Bolbi, tvorac teorije afektivne vezanosti govori da najraniji odnosi koji se stvaraju između malog deteta i bliskih članova njegove porodice, prvenstveno roditelja, utiču kasnije na prirodu emotivnih veza u odraslom dobu. Ukoliko se adekvatno i dosledno odgovori na zahteve deteta u njegovom ranom periodu, ono će formirati siguran stil vezanosti, osećaće se sigurno, voljeno i vredno pažnje i ljubavi.
Siguran tip afektivne vezanosti odlikuje osobe koje su sposobne za duge i stabilne veze, imaju ravnotežu između stepena vezanosti za partnera i vlastite autonomije, osećaju se sigurno, traze ljubav kada im je potrebna, i znaju da uzvrate.
Nestabilnu afektivnu vezanost odlukuju 3 tipa.
Izbegavajući tip izbegava duge i stabilne emotivne veze. Ima naglašenu potrebu za autonomijom, bavi se svojim potrebama, ulaže u sebe, nema poverenja u druge, teško ispoljava emocije i gotovo nikada ne traži partnerovu podršku.
Preokupirani stil pokazuju visoke vrednosti na dimenziji anksioznosti, suviše se bave partnerom i njegovim potrebama, imaju opsesivan i zavisan stil vezivanja. Partnera najčešće idealizuju, zovu, guše, brinu, dramatični su u odnosima i teško doživljavaju raskid.
Ambivalentan tip vezivanja su osobe koje zele emotivnu podršku i ljubav, ali kada je dobiju ne znaju da je prime, odbacuju je, ljute se i dure.
Ukoliko su oba partnera nestabilno afektivno vezana neće doći do poboljšanja i napretka u vezi.
Prelazak iz nestabile u stabilnu afektivnu vezanost je moguć samo ukoliko nestabilni tip nadje osobu koja je stabilno emocionalno vezana, što najčešće nije slučaj jer se izbegavajući i preokupirani stil lepe jedan za drugog.
Ovu promenu je moguće korigovati i na psihoterapiji uz podršku psihoterapeuta.